Hrvatski
English
O nama
20. obljetnica Hrvatskog liječničkog sindikata - Izvješće predsjednika HLS-a
Liječnici sanjaju o Strukovnom kolektivnom ugovoru
Hrvatski liječnički sindikat (HLS) svečano je obilježio je 20-tu obljetnicu osnutka 25. rujna u Hotelu Jezero na Plitvičkim jezerima pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. Ive Josipovića.
Okupljene su pozdravili brojni gosti. Dr. Mijo Milas ispred bivših članova Glavnog odbora HLS-a istaknuo je da su članovi Sindikata bili negativno obilježeni kada su počeli sa svojim aktivnostima.
- Na nas se gledalo kao na političare koji rade protivno sustavu. Danas je HLS nezaobilazno tijelo u zaštiti interesa liječnika. Kada smo išli na prve sastanke mi smo iz južne Hrvatske u Zagreb dolazili brodovima oko Kornata i preko Rijeke ili avionima. Mnogi nisu mogli doći zbog ratnih aktivnosti. Ostaje mi slika kolege koji je ravno s bojišta dolazio na sastanke u uniformi. Danas ste vi ti koji štitite hrvatske liječnike i njihova prava, istaknuo je Milas.
Prim. Stjepan Kudlek, prvi predsjednik HLS-a, podsjetio je okupljene na početak rada Sindikata. HLS je tada brinuo za liječnike na prvim linijama,, zajedno s kolegom Kostovićem pokrenuo je osnivanje Hrvatske liječničke Komore itd.
- U ono doba svaki mjesec smo se zajedno s Hrvatskim liječničkim zborom sastajali s tadašnjim ministrom zdravstva prof. dr. Andrijom Hebrangom i direktorom HZZO-a te izravno rješavali tadašnje probleme. Primili su nas svi predsjednici Vlada do 2000., sudjelovali u radu Saborskog odbora za rad i zdravstvo, bili smo sretni kada smo sklopili prvi kolektivni sporazum i dalje se nastavili boriti za probitak liječničke struke, izjavio je Kudlek i ustvrdio da bi svi liječnici trebali biti članovi HLS-a jer zajedno su jači.
Ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) Mile Klepo izjavio je da čitavih 20 godina svjedoči utemeljenju, radu, uspjesima i izuzetno dobro osmišljenoj borbi za status hrvatskih liječnika.
- HLS u promicanju socijalnih prava liječnika imao je apsolutnu potporu UPUZ-a. Sindikalne akcije niti u jednom slučaju nisu bile posljedice neprimjerenog ponašanja poslodavca već je to uvijek bila posljedica nedovoljno osmišljenih i neprimjerenih instrumenata i poteza zdravstvene administracije, da ne kažem zdravstvenih vlasti, u instrumentariju koji je zadirao u socijalna prava hrvatskih liječnika, istaknuo je Klepo te dodao da se sada nalazimo složenoj situaciji u kojoj postoje i vrlo veliki problemi statusnog, socijalnog položaja liječnika te problemi poslodavaca da svoju ulogu u pružanju i organiziranju zdravstvene zaštite u ovim okolnostima održe na razini da se ne uruši zbog ekonomske krize. Liječnici i poslodavci se zajedno trebaju boriti za unapređenje materijalnih resursa, uvjeta rada i onda socijalnog statusa liječnika, zaključio je Klepo.
Predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske Damir Jakuš izjavio je da mu je izuzetno zadovoljstvo što je HLS jedan od članova Udruge.
- Cilj koji treba ostvariti je da konačno dođete do svog Strukovnog kolektivnog ugovora, istaknuo je Jakuš.
Prof. dr. Dubravko Orlić obratio se okupljenima kao jedan od bivših predsjednika HLZ-a izjavivši da cijeni suradnju i zajedničke napore.
- Svi liječnici Hrvatske gledaju u vas. Strukovni kolektivni ugovor je nešto o čemu naši kolege i kolegice još uvijek sanjaju. Borili smo se rame uz rame, sanjali smo o tome da će se situacija liječnika popraviti, neki su se snovi ostvarili a neki nisu, pred vama je još puno zadataka. Kada bi se situacija generalnog štrajka ponovila, poduzeli bismo sve iste korake i nesebično se borili zajedno, jer samo tako ćemo ostvariti željene rezultate, ustvrdio je Orlić.
Predsjednik HLK prim. dr. Hrvoje Minigo, koji je član HLS-a od njegovo početka i sudjelovao je u njegovu stvaranju, izjavio je da su Komora i Sindikat radeći zajedno puno toga uspjeli promijeniti i poboljšati.
- Svi želimo Strukovni kolektivni ugovor. Mislim da ćemo ga u budućnosti imati. Suočeni smo s problemima u državi, s problemima s liječništvom, liječnika je premalo i mali se broj studenata želi upisati na medicinu. Mi liječnici smo u svim teškim situacijama podmetnuli leđa, za vrijeme Domovinskog rata i u ovoj krizi. Potplaćeni smo, no usprkos tome zdravstvena zaštita dobro funkcionira, istaknuo je Minigo.
Također, priopćio je okupljenima da je Komora doživjela vrlo neugodnu situaciju i mora se seliti iz vlastitih prostora u Liječničkom domu, koje je bivša država nacionalizirala, a ova država je napravila grešku i stanarima je dala pravo na otkup. Komora je ostala bez ičega, a dvije je deložacije uspjela spriječiti u zadnji čas. Silom prilika Komora je morala pronaći novi prostor i od početka iduće godine radit će u Vrbaničevoj ulici na pet minuta hoda od Šubićeve.
Predsjedniku FIDES-a - Slovenskog liječničkog sindikata, prof. dr. Konradu Kuštrinu poznato je koliko je rad sindikata težak i koliko je potrebno truda za male uspjehe.
- Siguran sam da ćemo vam pomoći koliko će biti u našoj mogućnosti. Strukovni kolektivni ugovor je zasigurno ključ koji otvara vrata. Mi ga imamo od 1994. Ali i kada se vrata otvore tamo nema raja. I tamo treba teško raditi, izjavio je Kuštrin.
Državni tajnik Ministarstva zdravstva dr. Dražen Jurković smatra da će u ovim teškim vremenima 20 godina postojanja i iskustva Vlade i HLS-a pomoći da u plovidbi sigurnim i mirnim putem.
- Povijest HLS-a je respektabilna i burna kao i povijest ove zemlje. Sudjelovao je u Domovinskom ratu, stvaranja Komore, kreiranju gospodarske i socijalne politike, i politike Ministarstva zdravstva. Sindikat doživljavam kao korektora politike i neizostavan faktor u kreiranju politike. Ali mi imamo različite pozicije uvjetovane nizom stvari na koje ni jedna ni druga strana ne može utjecati. S druge strane, imamo zajednički cilj, a to je zadržati dignitet, status i standard hrvatskog liječnika jer je on okosnica kvalitete hrvatskog zdravstva. Također, bitno je zadržati stabilnost sustava jer bez nje nema dobre zdravstvene zaštite. Danas u javnosti mi liječnici nemamo onu poziciju koju zaslužujemo. Na nama svima zajedno stoji borba protiv percepcije korupcije u zdravstvu. Ponekad javnost nepravedno kvalificira liječnički stalež kao onaj koji sudjeluje u nečasnim stvarima, a ja sam sasvim siguran da 99 posto liječnika radi časno i odgovorno svoj posao. Zato Sindikat, Komora, Zbor i Ministarstvo trebaju za prioritetni zadatak imati i borbu protiv percepcije korupcije u javnosti. Hrvatski liječnici, struka i udruge zdravstvenih djelatnika moraju u društvu imati poziciju koju su imali u povijesti, a koju zaslužuju i danas. Čeka nas burna godina. Prava mjera je ključ uspjeha i pronalazi se između onoga što je moguće i što je željeno. Sindikati uvijek imaju maksimalne zahtjeve u obrani prava liječnika ali moramo biti realni i pronaći najbolju mjeru, zaključio je Jurković.
Osvrt na 20 godina rada Sindikata
Zaslužnim pojedincima dodijeljene su povelje za brigu o ugledu liječnika, diplome za izuzetna postignuća i dugogodišnji rad u HLS-u te zahvalnice za aktivno sudjelovanje u radu tijela sindikata i iskazanu potporu radu Sindikata.
Predsjednik Sindikata dr. Ivica Babić održao je govor u kojem se osvrnuo na 20 godina rada HLS-a, koji prenosimo u cijelosti.
Rođenje Sindikata
U praskozorje demokratskih promjena na poticaj HLZ-a pokrenuta je inicijativa za osnivanje Sindikata. Liječnici okupljeni oko te ideje sastali su se 10. srpnja 1990. u Zagrebu. Na tadašnjem sastanku sukobila su se dva koncepta – dio sudionika želio je osnovati HLS kao jedna od slijednika dotadašnjih sindikata. Osnivačka skupština je propala, a ideja o potrebi osnivanja nezavisnog strukovnog liječničkog sindikata je sazrijevala.
Ponovna osnivačka skupština sazvana je 28. rujna 1990. i na noj je osnovan HLS. Odlučeno je da će Sindikat biti strukovni i nezavisan i među prvima koji su u svoje ime stavili smo pridjev hrvatski, čime smo jasno dali do znanja o kakvom se to sindikatu radi. To je vrijeme u kojem građani osjećaju bilo društvenih zbivanja.
Naš veliki intelektualac, protagonist napredne misli Vlado Gotovac tad je govorio: Za mene je pojedinac vrijednost koja je iznad svakog drugog interesa. Zato je slobodno samo ono društvo u kojem je slobodan pojedinac. Budućnost domovine vrijedi samo toliko kolika je budućnost pojedinca, njegove slobode i njegove jednakosti. Zato nas zanima stanje slobode koje omogućuje svaku drugu slobodu i stanje pravde koja je temelj svake slobode.
Čelništvo HLS-a našlo se pred velikim izazovom. Trebalo je stvarati ispočetka nezavisni sindikat, nove društvene odnose, novu sindikalnu scenu i u svemu tome voditi računa o vremenu i prostoru u kojem djeluje. Zbivanja '90-tih godina odredila su prioritete u djelovanju Sindikata. Veliki broj članova aktivno se uključio u Domovinski rat. Velika većina nas ovdje nazočnih aktivista i povjerenika HLS-a su branitelji. Sudjelovanje u Domovinskom ratu i bezrezervna potpora bile su kondicije sine qua non našeg djelovanja.
Naš zavidan doprinos, odricanje i samoprijegor politika i vlastodršci nisu priznali. Vjerovanje kako će naša djela uz pomoć kolega liječnika koji su aktivno sudjelovali u politici omogućiti nam zaslužen i primjeren status u društvu bili su utopija. Socijalni i staleški status liječnika su zanemareni. Bili smo svjesni kako je pred nama veliki posao i dugotrajna borba.
Borba za legitimitet Sindikata i štrajkovi liječnika
Proces stvaranja legitimiteta HLS-a bio je imperativan. Zahvaljujući kolegama iz Slovenije i Italije uspjeli smo 4. svibnja 1996. postati pridruženi član, a 25. rujna 1999. stalni član FEMS-a (Fédération Européenne des Médecins Salariés/European Federation of Salaried Doctors) i bili smo jedna od hrvatskih udruga koja je među prvima ušla u europske asocijacije. Pomoć FEMS-a i europska iskustva bila su nam dragocjena. Želim posebno naglasiti nesebičnu pomoć FIDES-a i kolega iz Slovenije i ovom prigodom im zahvaliti.
Na domaćoj sindikalnoj sceni trebalo se izboriti za legitimitet u zastupanju prava liječnika jer su na to polagali prava građanski sindikati koji u svojem članstvu imaju minoran broj kolega. U to vrijeme bilo je 14 sindikata u djelatnosti zdravstva. Zahvaljujući velikom broju sindikata i osobnim interesima pojedinih lidera, vlast je imala veliki manevarski prostor. Pitanje statusa liječnika banaliziralo se pod svaku cijenu, nastojao se uvesti princip nadglasavanja. Naše mogućnosti bile su unaprijed ograničene. Stručna argumentacija dospijevala je do razine mišljenja koju u pravilu nisu uvažavali. Suštinska razlika bila je u poimanju sustava zdravstva i uloge liječnika u društvu.
Mi smo se od početka zalagali i zagovarali promišljanje sustava za naraštaje nasuprot politici izvršne vlasti koja je to uvijek gledala kroz dnevno političke interese i potrebe. Nerazumijevanje resornog Ministarstva i Vlade kao poslodavca za naše probleme, rezultiralo je štrajkom upozorenja, a potom prvim i drugim općim štrajkom. Tadašnje vlasti uvele su radnu obvezu i zabranile štrajk pokazujući vlastitu nemoć, neznanje i nespremnost da se suoče s problemom. Vlast nije rješavala uzrok već je gurala glavu u pijesak, bavila se posljedicama i produbljivala krizu sustava. Sazivanjem 1. Općeg sabora hrvatskih liječnika i stvaranjem Deklaracije, koja je i danas aktualna, ukazali smo na opsežnost i dubinu problema te ponudili rješenja. Na žalost, kreatori zdravstvene politike to nisu prihvatili.
Tijekom vremena je ostvarena uspješna suradnja, o čemu se već i govorilo, sa Zborom, Komorom, UPUZ-om i Hrvatskom stomatološkom komorom. Načelo autonomnog zastupanja interesa liječnika iz područja svog djelovanja i zajednički sinergistički učinak često su se pokazali uspješnim i opravdanim. Afirmacija HLS-a na sindikalnoj sceni bila je mukotrpna i dugotrajna. Ostvarena je suradnja s reprezentativnim sindikatima u djelatnosti zdravstva i s reprezentativnim sindikatima u javnim službama, a kroz Udrugu radničkih sindikata HLS je prepoznat kao relevantan čimbenik među sindikatima i sindikalnim središnjicama. Svojim doprinosom i sudjelovanjem bili smo sukreatori i suorganizatori suvremene sindikalne scene.
Jedan smo od četiri sindikata kojem je priznato reprezentativno pravo za pregovore o Granskom kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i jedan od osam reprezentativnih sindikata koji pregovaraju o Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službenike i namještenike. Izravno sudjelujemo u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća o pitanjima zdravstva i liječnika, naravno zahvaljujući našoj središnjici.
Još uvijek traje pravni spor zbog neprimjenjivanja Strukovnog kolektivnog ugovora
Socijalni dijalog s poslodavcem, resornim Ministarstvom i Vladom često je bio zahtjevan, težak i neugodan. Početna nerazumijevanja i neuvažavanja liječnika dovela su do štrajkova i 1. Općeg sabora hrvatskih liječnika. Nakon toga smo potpisali Strukovni kolektivni ugovor i vjerovali smo kako smo otvorili novu stranicu. Nije trebalo dugo čekati i Vlada je pokazala svoju pravu namjeru i nevjerodostojnost – odbila je primijeniti Strukovni kolektivni ugovor. Na žalost, još uvijek traje pravni spor – da li zbog neučinkovitosti sudstva ili namjere ne želim spekulirati. Ali želim naglasiti – mi ćemo ustrajati u pravnoj borbi i nećemo odustati dok ne iscrpimo sve pravne lijekove, uključujući i inozemstvo. Vlada ima loša iskustva s kršenjima kolektivnog ugovora i ugovorenih prava, izgubili su na sudu i platili velike odštete. Zašto to ponovo čine liječnicima?
Kako su grubo zanemarili socijalni interes liječnika i rezolutno su odbacili strukovno kolektivno pregovaranje, prava liječnika smo štitili kroz postojeće institute Granskog i Temeljnog kolektivnog ugovora. Vlada kao izvršna vlast i kao naš poslodavac zagovara neoliberalni socijalni kontekst, protežira interes krupnog kapitala na štetu javnog sektora koji je javni servis građana. To je njihovo pravo ali to moraju javno reći građanima. Zdravstvo kao javni servis i njegovu temeljnu misiju zapostavljaju. Dugogodišnje zanemarivanje liječnika koji su bitni i nezaobilazni čimbenici dovelo je do nezavidne situacije u sustavu – manjak liječnika, njihova visoka starosna dob, neravnopravna teritorijalna distribucija, gubitak motiva za studij medicine i ostanak u sustavu nakon završenog studija su cijena kojom je plaćena pogrešna zdravstvena politika.
Položaj liječnika u društvu je neprimjeren. Stručnost, odgovornost, , opseg rada i uvjeti rada su neprimjereni. Nedavno je američki časopis Newsweek rangirao stotinu zemalja prema ugodnosti za život i Hrvatska je zauzela 28. mjesto na ljestvici zahvaljujući kvaliteti javnog sektora, prije svega školstva i zdravstva. Gdje bismo bili da su nam političari, poslodavci i sudstvo isto tako učinkoviti? Bili bismo obećana zemlja.
Slanjem prijedloga izmjena Zakona o radu u saborsku proceduru bez prethodne rasprave na Gospodarsko-socijalnom vijeću Vlada je sindikatima bacila rukavicu u lice. Sindikati su uzvratili bacanjem kocke i pokrenuli su inicijativu za prikupljanje potpisa radi raspisivanja referenduma. Naš doprinos nije bio zanemariv. Svi zajedno uz pomoć građana uspjeli smo u Zakonu o radu sačuvati institut produžene primjene pravnih pravila, uspjeli smo sačuvati stečenu razinu prava. Unatoč tome, nije vrijeme za likovanje i samozadovoljstvo, puno toga još treba ostvariti.
Nastavlja se borba za pravedan i primjeren socijalni i staleški status hrvatskog liječnika
Kako ne bismo dobili osjećaj nemoći i neučinkovitosti navest ću neka bitna postignuća u našem dvadeset godišnjem radu. Krenuli smo u vrijeme kada je plaća specijaliste s dežurstvom bila 150 njemačkih maraka. U međuvremenu je povećana plaća, povećana je cijena dežurstva i pripravnosti, uveden je rad po pozivu, ugovoreni su dodaci na uvjete rada, dodatak za liječničku odgovornost, ukupna primanja ulaze u obračun naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana.
Izborili smo se za obvezno plaćanje pripravničkog staža, vraćeno je pravo na odvojeni život, ugovoreni su dodaci za znanstvena zvanja te pravo na slobodan dan nakon dežurstva. Postigli smo da ukupna primanja uđu u obračun za mirovinu, da se plaćaju putni troškovi, regres, božićnica, dar za djecu, dodatak za vjernost službi, te ostvaruje pravo na plaćene slobodne dana za stručno usavršavanje uključujući i sedam dana svake godine za obnovu licence.
Obveza je poslodavca da osigura sve zaposlenike pa su svi zaposlenici u javnom državnom sektoru osigurani od 0-24 sata. U Zakon o zdravstvenoj zaštiti ugradili smo odredbu o maksimalno 48-satnom radnom tjednu, a zajedno s Komorom smo izborili pravo na polaganje ispita iz druge specijalizacije za liječnike koji imaju 10 godina i više radnog staža na poslovima iz druge specijalizacije. Naravno, sada to treba i platiti a zahtjev za plaćanje stoji u Ministarstvu već tri godine.
Ostvarili smo i niz drugih stvari ali cilj izvješća nije nabrajanje faktografskih podataka, to ćemo prepustiti onima koji će pisati monografiju u kojoj će biti navedeni i svi zaslužni pojedinci.
HLS je danas uvažavan, nezaobilazni socijalni sindikalni partner na društvenoj sceni i sindikalnoj sceni. Naš doprinos razvoju suvremenih društvenih odnosa i stvaranju modernog sindikalizma je očit. Zadatak nam je ostvariti misiju Sindikata, a to je nastaviti borbu za pravedan i primjeren socijalni i staleški status hrvatskog liječnika.
Sanjam da ćemo jednog dana živjeti u socijalno pravednoj zemlji. Sanjam da će javni sektor kao javni servis učinkovito humano služiti građanima. Sanjam zdravstveni sustav koji će baštiniti Štamparov nauk i suvremena dostignuća i služeći građanima obavljati svoju misiju. Sanjam da će moje kolege jednog dana živjeti u zemlji u kojoj će po vrijednostima njihove osobnosti i njihovim djelima. I have a dream – izgovorio je Martin Luther King 28. kolovoza 1963. Četrdeset šest godina nakon toga mnogi snovi Marina Luthera Kinga su ostvareni, pa i onaj o prvom afroameričkom predsjedniku SAD-a, zaključio je svoj govor dr. Babić.